Predsjedavajući Predstavničkog doma Marinko Čavara na jučerašnjoj sjednici, suprotno poslovniku, nije dozvolio diskusiju u vezi Prijedloga Zakona o državnoj imovini s mišljenjem Ustavnopravne komisije. Poručio je ovo na konferenciji za medije Jasmin Emrić, zastupnik NES-a u Parlamentu BiH.
-Kako Ustavnopravna komisija negativnim mišljenjem nije podržala Prijedlog Zakona o državnoj imovini, odnosno kako nije utvrdila usklađenost sa Ustavom i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine, te nije prihvatila principe predloženog zakona, kao jedan od predlagača, komentirat ću predmetno mišljenje Komisije te ću navesti Ustavne odredbe i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojima se dokazuje da je predloženi zakon usaglašen sa Ustavom i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine.
Ustavni osnov za donošenje Zakona o državnoj imovini od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine sadržan je u članu I/1., članu I/2., članu III, a u vezi s članom 2. Aneksa II na Ustav, te članu IV/4. a) Ustava Bosne i Hercegovine.
U članu I/1. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđen je kontinuitet Bosne i Hercegovine na način da „Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada „Bosna i Hercegovina” nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa modificiranom unutrašnjom strukturom i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.
U članu 2. Aneksa II na Ustav Bosne i Hercegovine utvrđen je kontinuitet pravnih propisa na način da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegoivne u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostat će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine.
Član III/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine propisuje kako se entiteti i sve njihove administrativne jedinice moraju u potpunosti pridržavati Ustava, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine.
Na osnovu svih navedenih članova Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina je nesumnjivo nosilac prava vlasništva, odnosno ona je titular nad cjelokupnoj državnoj imovini nad kojom je bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina imala pravo raspolaganja i upravljanja do 31. 12. 1991. godine i nad kojom je Republika Bosna i Hercegovina postala nosilac prava vlasništva u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvene svojine iz 1994. godine.
Također, na osnovu člana III/3. b) Ustava Bosna i Hercegovina je nosilac prava vlasništva nad cjelokupnom imovinom koja je pripala Bosni i Hercegovini po aneksu „A” međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije.
Podsjećam da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine odlukom broj 56/01 od 24. oktobra 2001. godine dala saglasnost Predsjedništvu Bosne i Hercegovine za ratifikaciju Sporazuma o pitanjima sukcesije.
Sastavni dio Sporazuma o pitanjima sukcesije je aneks „A – pokretna i nepokretna državna imovina“.
Članom 1. Aneksa „A” utvrđeno je da će se pokretna i nepokretna državna imovina federacije konstituirane kao bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija prenijeti na države nasljednice u skladu s odredbama ovog Aneksa, a članom 2. je propisano da nepokretna dražvna imovina bivše SFRJ koja se nalazila na teritoriji SFRJ će pripasti državama nasljednicama na čijoj se teritoriji ta imovina nalazi.
Na osnovu člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine Parlamentarna skupština je ovlaštena da donosi zakone koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine ili za vršenje funkcije skupštine po Ustavu, a na osnovu tačke e) parlamentarna skupština je nadležna za ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti.
Dakle, Ustav Bosne i Hercegovine tretira Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno pravnu slijednicu Republike Bosne i Hercegovine u smislu državnopravnog kontinuiteta, a što je vidljivo i u članu I/7. c) gdje je utvrđeno da sva lica koja su bila državljani Republike Bosne i Hercegovine, neposredno prije stupanja na snagu ovog Ustava, su državljani Bosne i Hercegovine, kao i iz izjave date u ime Republike Bosne i Hercegovine kojom se odobrava Ustav Bosne i Hercegovine.
Navedeno objašnjava da identitet i kontinuitet između Repulike Bosne i Hercegovine i bivše SFRJ s Bosnom i Hercegovinom vodi ka zaključku da je državi Bosni i Hercegovini prema Sporazumu o sukcesiji data državna imovina navedena u tom Sporazumu, odnosno da je Bosna i Hercegovina titular te imovine.
Na osnovu navedenih Ustavnih odredbi i njegovih aneksa, te odredbi Sporazuma o pitanjima sukcesije potpuno je jasno da je Prijedlog Zakona o državnoj imovini, koji je jučer bio na dnevnom redu sjednice Predstavničkog doma, usklađen sa Ustavom i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine.
Također, smatram važnim navesti i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje su donesene u predmetima odlučivanja o pitanjima državne imovine.
Ustavi sud Bosne i Hercegovine u predmetu broj „U 1/11”, na sjednici održanoj 13. jula 2012. godine donio je odluku o dopustivosti i meritumu kojom je utvrđeno da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije koja je predmet Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriju Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, jer je to, u skladu s članom I/1, članom III/3. b) i članom IV/4. e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine.
U navedenoj odluci Ustavni sud BiH je također, zaključio da državna imovina, iako je to oblik vlasništva koji je po svojoj strukturi sličan građanskopravnom privatnom vlasništvu, predstavlja poseban pravni koncept, te, iz tog razloga, uživa poseban status.
Državna imovina je karakteristična po javnopravnoj prirodi odnosa subjekata i korištenja te imovine, kao i njezinog titulara. Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti, s druge strane, ona može obuhvatiti „javno dobro“: morska voda i morsko dno, riječna voda i riječna korita, jezera, planine, šume i druga prirodna bogatstva, javna saobraćajna mreža, saobraćajna infrastruktura i tako dalje.
„Javno dobro“, po svojoj prirodi, prioritetno služi svim ljudima u državi i kao takvo može biti izuzeto iz javnog prometa zbog svog značaja, jer je to jedini način da bude sačuvano i zaštićeno.
Takva imovina predstavlja odraz državnosti, suvereniteta države i teritorijalnog integriteta.
Dalje, u navedenoj odluci, Ustavni sud Bosne i Hercegovine naglašava da se ne može zanemariti interes Bosne i Hercegovine da zadrži „javno dobro”, kao dio državne imovine koje služi svim građanima Bosne i Hercegovine, a koje nije nužno da bi se djelotvorno izvršavala specifična nadležnost određenog administrativno-teritorijalnog nivoa u državi.
Osim toga, ova imovina može služiti i kao „drugi način finaciranja troškova potrebnih za izvršavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine” u smislu člana IV/4. b) u vezi s članom VIII/3.
Ustavi sud Bosne i Hercegovine u odluci „U 1/11” podsjeća na navedene karakteristike državne imovine, kao sredstvo provođenja javne vlasti koja je usko povezana s teritorijalnim i materijalnim nadležnostima organa javne vlasti, odnosno, s teritorijalnim integritetom i suverenitetom države.
Teritorijalni integritet i suverenitet su jasne državne karakteristike, kako slijedi iz alineje 6. Preambule u vezi s članom III/2.a) i članom III/5.a) Ustava.
U skladu s tim odredbama, državna imovina reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Prema tome, ona čini integralni dio ustavnih karakteristika i ovlaštenja države.
Iz navedenog konteksta odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj „U 1/11” Ustavni sud crpi sudsku praksu i za ostale odluke koje je donio u predmetima: „U 8/19” i „U 9/19” od 6. februara 2020. godine, „U 4/21” od 23. septembra 2021. godine i „U 3/24” od 11. jula 2024. godine.
Uzimajući u obzir navedeni ustavni i pravni osnov kao i navedene odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine jasno je da je negativno mišljenje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma o Prijedlogu Zakona o državnoj imovini, a koje je bilo na jučerašnjoj sjednici Predstavničkog doma, politički stav koji je u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i pravnim sistemom u Bosni i Hercegovini – istakao je Emrić.